субота, 5. август 2017.

Koncept pijenja pripremljene (flaširane) vode, The concept of drinking prepared (bottled) water


UVOD U TEMU

Ipak, zbog aktuelnosti (i mogućeg marketinškog pritiska i u Srbiji i regionu, uskoro) bolje da ide što pre. 
(već samim konceptima preskačem listu koju sam ostavio na početku u prvom tekstu)
U principu ovaj koncept (ne javno) sam "zagovarao" (čak i razmišljao o komercijalizaciji) prilično davno (možda ne pre nastanka prvih brendova, ali kako nisam za to (tada) znao, ideja je bila originalna).
Ono što me je odvratilo od daljih razmišljanja je "previše" znanja (što je očigledno štetno za biznis, 120%), tj. ako već nisam (jak) pobornik prirodnih (izvorskih, arterskih kao deo) voda u flaši, ovo mi je izgledalo kao "flaširana voda +" (ili u terminologiji IT-a ++) i prilično nelogično, sebično, pomalo pohlepno ali pre svega sumnjivo (sumnja i biznis su dva najveća neprijatelja).
Iz ove prerspektive mogu reći da sam bio "mlad i naivan" (još uvek student) ... doduše ne i previše, sam koncept (već je postojao) ne bih mnogo mogao da prodam (u to vreme pogotovu, devedesete su u pitanju).
U inostranstvu bi mi ideju ukrali (bez para), teško da bi i posao dobio (a verovatno bih se tako jeftino i prodao). To samo ukoliko su neobavešteni. Obavešteniji bi mi rekli “toga već ima” (Bonaqua se prodavala od 1988.) uz opasku “da je budućnost toga neizvesna” ili da “nisu oni Coca-Cola” da to mogu prodati … i bili bi u pravu.
U Srbiji u to vreme ni izvorska voda nije baš bio veliki biznis (kao sad), flaširana voda je bila uglavnom visoko mineralizovana (i gazirana, tzv. “kisela voda”) i najviše se trošila za špricer.
Iskreno, ne bih posebno reklamirao dva glavna brenda (poznati su Vam, itekako, njihovi vlasnici, iskaču iz frižidera a sa TV-a se “ne skidaju”), pa neću ići u detalje tog tipa, samo ću pomenuti da je Bonaqua na tržištu od 1988. i da je vlasništvo Coca-Cole, a Aquafina od 1994. i u vlasništvu Pepsi-ja.
Dakle, toga na tržištu ima već više od 20 god. (skoro 30), ali tek sad (poslednjih par god.) postaje svetski trend i “preti” da u XXI veku postane ono što su Coke i Pepsi bili u XX, sveprisutno piće (i najviše korišćeno u svetskim razmerama), skoro isto na svim meridijanima.
Osim globalnih prodavaca “šećernih vodica” (za relativno visoku cenu) najjače u ovome su i (normalno) kompanije iz oblasti (prerađene) hrane, pre svega Nestle (koji posebno ističe ovu vrstu flaširane vode) te verovatno Danone (group), Kraft Food i ostali … Btw – napamet i uz 5 min. googla nisam mogao da se setim (nađem) brendove Danone-a i Kraft-a ali bi bilo baš neverovatno da nemaju ovu vrstu vode (trebalo bi naravno proveriti ali za razliku od nekih drugih informacija ovo i nije tako bitno da bih gubio vreme (baš) na to. Btw – najgrozniji od najgrozijih sajtova (po kvalitetu informacija) je baš Danone (gde ćete naći sve sem onoga što vam treba … ah, da – možete se prijaviti kao novinar (nisam) pa ćete možda i nešto saznati (korisno, ili servirano, svejedno). Uzgred, Nestle (koji je znatno bolji) je prosto smešan kada navodi da su izveštaji kvaliteta svojih brendiranih (flaširanih) voda javno dostupni pa ih na sajtu (ni sa search-om) ne možete naći (a nisam baš početnik u tome, nađem više od 90% ljudi, naročito kada se u nešto razumem, ali ovde to nije od koristi). Google malo (više) pomaže ali jedna nađoh (za neke od brendova, za Vittel kao da je “vojna tajna” … mislim da i NSA-i treba prilično vremena da nađe ovu “javno dostupnu” hrpu informacija). Posle duvanske i naftne industrije transparentnost industrije flaširane vode može da zaizme (sramno) postolje (“bronzanu medalju”). Ovo svakako NIJE nešto što bi trebalo da bude, tako da bolje da se uhvate posla (i metle, ne one veštičije, nego da počiste njesra sa sajtova) a ne da se čude što su sve brojnija udruženja koja se bore za zabranu flaširanih voda (ne posebno ovih “pripremnjenih” mada ponekad i njih posebno). Utešno mu dođe jedino objašnjenje koje Nestle ima baš za “purified water” (uprošćena tehnološka blok shema).
Znam da se većini “anti-globalista” (onima bez navodnika manje) već stvara mučnina (u stomaku, a stomak je no. 2 nervnog sistema, osim što u njega sipate vodu i hranu). Ako su kola pića bili prodavanje “šećerne vodice” za (relativno) skupe pare, onda je ovaj koncept još “bolesniji” (obična voda, i to fizičko-hemijski obrađena), dakle još jeftinija sirovina/proizvodnja (pakovan u iste PVC flaše) a skuplji proizvod! “Ni šećer više ne stavljaju (fruktozno-glukozni sirup), ma ni ono malo kofeina i fosforne kiseline (ovo je najmanje bitno što se profita tiče, ali nisu ni limunsku mogli da koriste nego fosfornu, koja je jača kiselina (manje se troši) i jeftinija pride, na svetskom nivou ušteda u proizvodnji par desetina (stotina?) hiljada $ … tako se prave pare … ovo je doduše baš bedno). Količina fosforne nije velika pa ono malo više uranijuma (prevazilazi li dozvoljeno za pijaću vodu? Samo se pitam, ne tvrdim ništa).
“Alal vera kapitalisti!”
No, ovde moram malo da razočaram ljude koji zastupaju ovakve stavove.
Ne znam cenu ovih voda, ali verovatno je nešto niža od kola pića (uostalom verovatno je koncept tako i počeo, jer se koristila obrađena, pa dorađena voda za proizvodnju istih). No to je i najmanje bitno. Drugo je, ovo je (čak iako ste protivnik kola pića) korak nabolje. I to nije mnogo bitno, koliko je rezultat ovoga, zapravo JAKO dobar (u pogledu kvaliteta vode).
Ne, nije zato što sam iz hemijske struke, čak ni zato što mi je isto palo na pamet pre c.a. četvrt veka, jednostavno činjenice su neumoljive.
Btw
Koncept pripremljenih voda (“veštačkih voda”, “u laboratoriji dobijenih”) je takođe dugo prisutan u naučnoj zajednici, gde se razna ispitivanja na “običnoj” (pijaćoj) (slatkoj) vodi vrše na “standardizovanoj” (manje ili više) vodi. Suština je u istom sastavu da bi se eksperiment mogao ponoviti ili da bi rezultati bili uporedivi sa drugim istraživanjima (nečeg drugog, ali u istoj sredini).
Pre analize “za” i “protiv”, samo da dodam da se za ovakvu proizvodnju koristi visoka tehnologija (ili bolje rečeno – oprema za proizvodnju (jeste, ovde je baš proizvodnja, nije “punjenje”) SKUPA). Ovim se mali igrači (unapred) izbacuju iz igre, a regionalni stavljaju na (velike) muke (u smislu održanja konkurentnosti).
Ovde se vraćam na opšte pitanje:
zašto (pobogu) platiti za flaširanu vodu? (a tek za tretiranu?!)
(uz potpitanja, zar nije pravo na vodu univerzalno pravo čoveka i slično)
Hmmm ... PR službe velikih multinacionalnih kompanija (koje bi mogle da (komotno) kupe male „paradajz“ državice sa sve donjim vešom stanovnika) vam to lepršavo („poetski“) objašnjavaju ... uz sličice (tipa čiča-gliše; da li je ovo zbog toga što ciljaju na dečiju populaciju ili svoje korisnike smatraju nedozrelim i lakim za manipulaciju nisam ukapirao („nisam prošao (industrijski) test inteligencije) ALI je objašnjenje tehnologijae tretirane vode ono gde to ima smisla).
Ako se manemo suvišnog teksta (iako je 10x koncizniji od moje pisanije, koja je ipak tipa „(otvorenog) toka misli“ sve se svodi na:
Analize vode se vrše češće nego u (bilo kom) vodovodu, i na više parametara. Dobro ... mislim ... o.k. (i treba). „Garantovanije“ je ispravnija i slično (mož' bit' da ali pretežno nije bitno). Većina proizvođača flaširanih voda (posebno TRETIRANIH voda) ima standarde koji su (u proseku) red veličine oštriji (nekad manje a nekad i više) od zakonskih propisa za pijaću vodu. Ovo je svakako značajno ALI najčešće od toga nema (baš) mnogo koristi. Naravno, razlog manje da sami prečišćavate (vodovodsku) vodu, osim što je kupovina flaširane (tretirane) vode značajno skuplja.
Ukus vode (o ovome sam već pisao) ... dobro, ovo zaslužuje bar (ceo) tekst pa neću ovde o tome, ali nije bez značaja (mada ukus vode ne mora biti najbolji vodič u smislu najzdravije vode ili vode koja vam najviše prija ... o tome će biti na više mesta, osim (naravno) u posebnom tekstu o ukusu vode).
Šta je sa udelom u (globalnom) zagađenju (sa sve emisijom CO2)?
Ovde dolazimo do ključne razlike između izvorske i tretirane vode:
Kao što pojedine kompanije naglašavaju, 80-90% vode se proda u zemljama porekla vode a to je lakše postići tretiranjem vode nego izvorskom vodom. Ovo jeste jak argument (što jest' – jest'). Ovo u opštem konceptu da se voda što manje transportuje što jeste za pohvalu ali je tek „spašavanje žive glave“ (da se ceo koncept koliko-toliko održi, a na staklenim je nogama). Naravno, ako želite da pijete Evian ili Vittel iz Francuske a više hiljada km ste odatle, morate platiti i transport (pa su i količine ograničene, lepa koincidencija).
Masni profiti će „oprati“ ljudsko pravo na vodu, kroz projekte vodosnabdevanja ugroženih područja i donacije u vanrednim situacijama što je baš onako Leepooo (a košta tek par % profita). Dobro, nije mi osnovna namera da osporavam pravo na biznis, niti želim da budem previše sarkastičan, zapravo podržavam sve to SAMO bi trebalo definisati to malo „jače“ (npr. 10% od profita (kao poštenom nalazaču) ili 20% (kao PDV u mnogim zemljama) i slično) pa bi lakše progutali i mi kojima se ideja da su ljudi pre svega naivni ne sviđa u startu.
U komercijalnom smislu flaširane vode su obično:
Izvorske niskomineralne (svi tipovi, voda nije prošla kroz vodovodnu instalaciju, nema tretmana ili je on minimalan ... (ultra) filtracija i/ili ozonizacija )
(Izvorske) visoko mineralne (0,5 do 1,5 g/l TDS najčešće, u posebnim slučajevima (i u pojedinim regionima) i više, no zavisi i od zakonske regulative), takođe se podrazumeva da nije tretirana (kao i prethodna) ali za razliku od prethodne kategorije gde nema promene hemijskog sastava ovde može biti i toga, makar u vidu karbonizacije (često neophodna zbog izuzetne tvrdoće ovih voda, jer se kod nekih od njih bez toga može javiti i talog) pa čak i uklanjanja viška Fe ili Mn jona (rastvornih vrsta).
Pripremnjene (prepared) vode (waters) mogu biti neke od prethodnih ali su najčešće (dodatno) obrađene vodovodske vode (eto i koristi za lokalne vodovode, ako je cena ekonomska (makar bez profita) ovakvi pogoni mogu povećati prihode i desetak procenata, zavisno od lokacije). Najčešći nazivi za ovakve vode su (na engleskom): „prepared water“, „drinking water“, „purified water“ ... „table water“ (ovo može biti i čista (čistijata) česmuša, no obično je blaže tretirana vodovodska voda).

KRAJ PRVOG DELA

Нема коментара:

Постави коментар